|
|
| < | svibanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Glittery texts by bigoo.ws
ime: Martina
prezime: P******
nadimak: Tina
na svijet stigla: 28.11.1992
hobi: stolni tenis(ćak 4 godine)
klubovi za koje navijam: Dinamo, Barca, RK CO Zagreb i STK Bjelovar
slušam: Thompsona, Coloniu, PCD, BEP, RHCP, Prljavce, Gwen Stefani, Pink, Kelly Clarkson, malo Evanescence i Nightwish, još slušam i Edu Maajku, Ivanu Brkić, Vesnu Pisarović, Britney Spears, Fergie, Rihannu, Sean Paula, Akona i itd
naj pjesme: My immortal (Evanescence), Behind these hazel eyes (Kelly Clarkson) i Tell me (P.Diddy i X-Tina)
jedna meni jako super pjesma, najbolja na eurosongu
Get this widget | Share | Track details
Rijeka bez imena
Rijekom bez imena kao val
Neka krene moja bol
Da te nađe, ružo svih vjetrova
Samo ja staze preko vode znam
Dan po dan i noć po noć
Ja zidam svoju bol
Kao most na rijeci za tobom
Ko još te voli k'o ja
Da te u dušu zna
Tako baš kao ja
Tugo nevjero, moja nevoljo
Kako da te vratim
Da te zagrlim k'o da je prvi put
Rijeke suza da ti pozlatim
Tugo nevjero, eh, da mogu to
Ja bih opet s tobom bilo gdje
Neka ide bol na moju dušu
Što za tobom umirem
Tugo nevjero, moja nevoljo
Kako da te vratim
Da te zagrlim k'o da je prvi put
Rijeke suza da ti pozlatim
Tugo nevjero, eh, da mogu to
Ja bih opet s tobom bilo gdje
Neka ide bol na moju dušu
Što za tobom umirem
bok!!! cure imam jedno pitanje, a mogu i dečki odgovorit. da li ste kad bile s dečkom koji se u isto vrijeme dopisiavao s vama i sa drugom curom, a vama je još uz to lagao da nema love na mobu, taj problem ima moja frendica. mislim ona sumnja u to jer on se dopisuje s njom, a oboje nemaju njihove brojeve u imeniku. ona je njemu poslala poruku i on joj je rekao da nema love i da se ne može dopisivati s njom, a poslije tjedan dana ona je njemu poslal poruku da li je kupio bon, a on je njoj odgovorio ko si ti, a ona mu je rekla svoje ime, a on više nije odgovarao na njene poruke. stvarno je idio i pol. ja danas imam dva sata matke, vjeru, fiziku i šečer na kraju hrvatski, najgori predmet na svijetu!!! mrzim ga!!! poslije idem na trenig i katastrofalni mali klinci će imat s nama na gimnazijskom trening!!! nek se pokopaju!!! ma nemam više ideja, bokić!!!
NAJJEZOVITIJA MJESTA
Tamo gdje stanuje strah
Koga još ne uzbuđuju duhovi, misteriji i ukleta mjesta. Ma koliko se bojali i ježili takvih priča i filmova, ima u njima nešto posebno, čemu je teško odoljeti i što te tjera da ih čitaš ili gledaš iako ti utjeruju strah u kosti
Pariške katakombe prepune su uredno posloženih kostura i lubanja
Takvih je mjesta na našem malom planetu velik broj, a s godinama se izgubila i sama granica između legendi i istinitih događaja. Treba li te onda s razlogom hvatati jeza od takvih mjesta? O tome ipak svatko sam odlučuje, no treba imati na umu da su neka mjesta upravo zahvaljujući svojoj jezovitosti postala planetarno popularna.
PARIŠKE KATAKOMBE
Skrivene ispod pariških ulica nalaze se slavne pariške katakombe, nekadašnja ruta za bijeg mnogim revolucionarima, krijumčarima i, u Drugom svjetskom ratu, francuskom Pokretu otpora, ali i nešto puno jezovitije. U ovom mračnom podzemnom svijetu leže i kosti mnogih davno umrlih Parižana za koje nije bilo mjesta na gradskim grobljima. Mnogi od tih kostura uredno su posloženi kao cigle pa stoga posjetitelji koje privlače i ovakva morbidna mjesta ne smiju biti iznenađeni kad tijekom turističkog obilaska ugledaju na tisuće ljudskih glava koje izgledaju kao izlošci u nekom uvrnutom muzeju. Na ulasku u slavne katakombe stoji i legendaran natpis 'Ostavite nadu svi vi koji ulazite unutra' koji dovoljno govori sam za sebe.
TOWER OF LONDON
Londonska znamenitost krije mračne tajne
Pojave duhova, lanci koji zveckaju, hladni vjetrovi koji povremeno zapušu, sve se to može čuti ako se svrati, barem tako kaže legenda, u Tower of London. Iako je prošlo 900 godina otkako je sagrađen, a služio je između ostalog kao zatvor te mjesto egzekucije nekih najkontroverznijih likova iz engleske povijesti. Upravo je na tom mjestu kralj Henry VIII. dao odrubiti glavu svojoj drugoj supruzi, Anne Boleyn.
Unutrašnji dio ove građevine uključuje i Krvavi toranj koji je tako nazvan jer su u njemu ubijeni engleski kralj-dijete Edward V. i njegov brat, vojvoda od Yorka, Richard Plantagenet. Bio slavni Tower of London uklet ili ne, mora se priznati da je bio jedno od najmračnijih poprišta engleske povijesti, gdje su glave gubili brojni uglednici koji nisu bili po volji tadašnjih okrutnih vladara i čiji duhovi, kaže legenda, lutaju njegovim odajama.
BERMUDSKI TROKUT
Jedno od najčešće spominjanih i najmisterioznijih mjesta na svijetu je Bermudski trokut. Dosad je u tom području nestalo 8.152 ljudi, i to bez ikakva traga, a (ne)slavni trokut nalazi se usred tropskog karipskog raja, na potezu od Južne Floride, preko Bermuda pa do San Juana u Portoriku. Kako bi se razjasnila tajna ovog 'vodenog groba' neki su u čudnovatim nestancima vidjeli upletanje izvanzemaljskih sila, ali i čudne energije koje stvara vremenske crvotočine.
Tisuće života izgubljeno je u Bermudskom vodenom grobu
Zanimljivo je da dosad u Bermudski trokut nije poslana nijedna ozbiljna znanstvena istraživačka ekipa kako bi objasnila fenomen ovog područja iako su je nezavisno od raznih institucija, na svoju ruku, istraživali brojni znanstvenici. Njihova istraživanja donijela su i neke zanimljive rezultate, pa je tako dr. A.J. Yelkin otkrio neobjašnjive magnetske varijacije u kompasu tijekom nekih mjesečevih faza, a dr. Zink otkrio je slične magnetske varijacije koje se pojavljuju točno u isto vrijeme svake godine, početkom kolovoza. Iako Bermudski trokut privlači velik broj znatiželjnika i turista, te tim područjem svakodnevno prolazi velik broj brodova i zrakoplova, još uvijek ima i puno onih koje su priče o brojnim neobjašnjivim nestancima dovoljno preplašile da ga, zlu ne trebalo, još uvijek izbjegavaju u širokom luku.
ROSWELL
Jesu li ovako izgledali posjetitelji iz Roswella?
Kad je 2. srpnja 1947. godine jedan farmer u američkoj saveznoj državi Novi Meksiko pronašao ostatke nečega za što je povjerovao, kao i milijuni ljudi nakon njega, da su ostaci NLO-a, mali gradić Roswell doživio je planetarnu popularnost. Otad je ovaj pustinjski gradić okružen Velikim stjenjakom postao sinonim za mnoge NLO susrete i slične prilično jezovite priče.
Iako su 'revne' američke vlasti koje su se u velikom broju sjatile oko tog područja nedugo nakon pronalaska čudnog materijala uporno tvrdile da se ne radi ni o kakvoj izvanzemaljskoj letjelici, već o vremenskom balonu, malo tko im je povjerovao.
Događaj iz Roswella je i dan danas jednako zanimljiv i uzbudljiv, a tome pridonose i američke vlasti koje još uvijek ne žele otkriti 'pravu' istinu i priznati da su nam tog dana u posjet ipak možda stigli 'mali zeleni'...
WINCHESTER HOUSE
Za kuću Winchester priča se da je od samog početka gradnje ukleta i da se gradila pod 'stručnim vodstvom' duhova, pa je s razlogom jedno od najjezovitijih američkih zdanja. Slavnu ukletu kuću počela je graditi 1884. Sarah Winchester, supruga nasljednika slavnih Winchester pušaka. Istraumatizirana gubitkom djeteta, pa zatim supruga, lijepa je Sarah počela gubiti razum. Nakon posjeta mediju bila je uvjerena da treba slijediti naputke duhova kako bi prekinula kletvu koja je pala na obitelj Winchester, i to zbog oružja koje je proizvela i koje je pobilo na tisuće ljudi. Zato je kupila kuću koju je prema željama duhova stalno gradila do kraja života.
Bizarna kuća s prozorima u podu te vratima i stubištima koja nikamo ne vode
Sarah je svakodnevno crtala i mijenjala planove te tjerala radnike da bez pogovora slušaju njezine upute ma koliko nelogične bile. Osim toga, bila je opsjednuta brojem 13 pa danas ta kuća ima ukupno 160 prostorija, sedam katova, 40 soba, 13 kupaonica, šest kuhinja, dvije dvorane za ples i 40 stubišta, od kojih nekoliko vodi doslovno nikamo - završavajući u stropu. Neka od stubišta imaju 13 stepenica, dok jedna soba ima prozor ugrađen u pod, a dvoja vrata otvaraju se na visini od nekoliko metara. U kući je 47 kamina, (četiri imaju dimnjake koji nikud ne vode), neke sobe imaju 13 prozora, dok mnogi zidovi imaju 12 površina.
Sarah je umrla u snu 1922. u dobi od 82 godine i nikad nije stala s radovima na kući. Radnici su radili 24 sata na dan tijekom 365 dana u godini. I danas mnogi vjeruju da je ova bizarna kuća ukleta, a ima i onih koji se kunu da su čuli korake u praznoj prostoriji, zvuk vrata koja se treskom zatvaraju (i kad nema propuha) i kvake koje se okreću same od sebe. Neki tvrde da su čuli i neobjašnjive glasove te da su vidjeli čudnu maglicu....
BRAN – DRAKULIN DVORAC
Mračni Drakulin kutak
U rumunjskom dvorcu Bran nekad je živio okrutni vladar, grof Vlad Tepeš, puno poznatiji pod nadimkom grof Drakula. Tijekom svoje vladavine grof je bio na glasu kao nemilosrdan i krvoločan vladar kojeg su se mnogi bojali, a nakon što je umro pokopan je, barem tako kaže legenda, na malom otočiću u manastiru Snagov.
Godine 1935. pronađen je bogato odjeven leš, ali bez glave, za koji se odmah pretpostavilo da je grof Drakula.
Prema legendi, turski je sultan zatražio da mu donesu Drakulinu glavu kako bi se uvjerio da mu je ljuti neprijatelj zaista mrtav. Odsijecanje neprijateljskih glava inače je bila omiljena Drakulina 'zabava' koje su se užasavali zapadnjaci, a uokolo njegovog teritorija poslije bitki moglo se vidjeti mnoštvo kolaca na koje su bile nabodene neprijateljske glave. Tek nakon Drakuline smrti zaživjela je legendarna priča inspirirana irskim piscem Bramom Stokerom koji je zaintrigiran Vladovom krvoločnošću odlučio dio njegovog života iskoristiti za priču o transilvanijskom princu Drakuli kakav nam je danas poznat - kao krvopija koji vlada noću...
ovo sam skinula sa frendicinog bloga koji više nije u uporabi, a ja se nadam se ona neće ljutit što sam ja to skinula, chiao!!!
malo da opišem jučerašnji dan, nije bio tak loš. ujutro sam morala doć u dvoranu u 9 sati, kao "igrat" kvalifikacije za 2 ligu, i na kraju nisam igrala, išla sam kao rezervna igračica, pa sam tam ko neka budala sjedila do 5 sati isto ko i jedna cura iz čazme, ali mislim stvarno ko da mi trener nije mogao dat priliku da igram protiv jedne male koja nezna ni reket držat, ali mislim stvarno. poslije kad sam došla doma s mamom sam išla kod željke jer je kod nje došla neka žena koja prodaje robu, svidjele su mi se dvoje traperice, a mama mi je rekla da smijem sam jedne izabrat, a ja se ne mogu odlučit koje. i onda je ona mene naravno počela nagovarat da uzmem jedne koje imaju jako široke nogavice i ja naravno nego šta drugo nego sam popustila. kasnije sam gledala eurosong, navijala sam za za bosnu, makedoniju i ukrajinu i onda pobijedi ona bolesna pjesma molitva. pjesma je katastrofa, ja bi ove naše što su za nju glasali dala streljat!!! pjesma je stvarno loša, ma uopće neću komentirat! kak mi je to jadno da susjedi glasuju jedni za druge, pa i to je stvarno bolesno, ja mislim da dajemo glasove samo pjesmama koje su dobre, a ovaj me eurosong uvjerio u suprotno, e da i za jedno sam bila sigurna, da naša pjesma nije imala šanse uć u finale!!! i oni kraljevi ulice bi ušli u finale!!! ma ajd bok!!!
u ovih mjesec dana što nisam pisala blog, dogodilo se mnogo toga. prvo, jedan me dečko pitao za hodanje i naravno pristala sam, ne viđamo se jer se je on dva dana prije nego me je pitao za hodanje preselio zato što mu se starci rastaju. on i ja jedva čekamo da se nađemo, ne možemo jedno bez drugoga, a još se i rijetko se čujemo, ma nema veze sam je važno da smo zajedno, zar ne? još se mnogo toga dogodilo, a neda mi se pisat. jedva čekam da završi ova škola jer mi se popela na vrh glave, a sigurno i vama! pusa svima!!!
bokić!!! jučer nisam pisala blog jer mi se jednostavno nije dalo, a ionako se ništ nije posebno dogodilo. malo da opišem jučerašnji dan. bila sam na vjeronauku u crkvi, bilo je ok, ali nas je bilo 44 od oko 120. poslije sam s Marijom hodala po parku negdje oko sat vremena. nakon što sam došla doma, poslije ručka sam se otišla vozit s Željkom na bicu, a kasnije sam morala ić na trening. to je moj jučerašnji dan, a ovaj sam se tek probudila i nije mi se ništ još zanimljivo dogodilo, a ni nemam inspirejšen. pusa!!!
eh kak sam rekla da ću pisat blog svaki dan evo jednog posticha. nemam inspirejšen o čemu da pišem pa sam odlučila staviti malo slika, tak da nešt imam na postu.
danas mi je nekak pinky dan pa mi je većina slika pinky
pusach svima!!!
Sretan Uskrs svima!!! moj prvi službeni post. danas mi nije baš bio dobar dan. bila sam kod bake od četvrtka do danas. nisam bila na tri ili četiri treninga, trenet će me ubit, a u petak imamo Prvenstvo Hrvatske. ko zna cure koje igraju samnom u ekipi idu i u srijedu i četvrtak, tak da ću vejrovatno imat samo dva ili možda tri treninga. dobro dosta o stolnom. kad sam danas došla od bake odmah sam otišla kod svog malog(nije baš mali) Nigera. to je moj pas, crne je boje i pasmine brak jazavčar. poslije ručka sam otišla do Željke gdje smo ona i ja se igrale sa njena dva hrčka, Ciarom i Rockyem. čudna imena za hrčke, zar ne. napravila sam joj jednu narukvicu kod nje jer sam imala ideju za narukvicu, a ja takvih perlica nemam pa sam njoj napravila od njezinih. ma neda mi se ovo više komplicirat, pussach svima!!!
hi-hi-hi. only my blog, naravno samo moj. najnoviji i trenutno, valjda, jedini aktivni. imam tri bloga, zajedno s ovim. dva ne pišem već dosta duuuugo. na ideju sam došla da napravim novi kad sam došla na anin blog, vidjela sam da ga ona piše stalno, pa sad kad su praznici i ja ću ga stalno pisat, kad je škola nikad ga ne pišem, makar imam slobodnog vremena, ma ne da mi se objašnjavat vam ne budete ništ mogli pokopčati, bokić!!!